četvrtak, studeni 12, 2009
češalj od firentinskog zlata češlja meteore u kosi erice jong, dok god u sobu ne uđe otac, a onda seslika gasi. tama nadire sa svih strana, kroz madire prolazi i zavija na mjesečini. mijene odlaze preko,do susjednog otoka na kojem obitava sapfo i svira u harfu od vlasi djevojačkih kosa, i jede svo voće isvo povrće koje će erika kasnije napisati. kažu da se na kraju ipak jako bojala leta, ustvari bojala sesve vrijeme i borila se da dah u visu što dulje traje kako bi produljila trajanje misli što pokreću svijet.a svijet je gluho mjesto, opustjelo, no tko još za to mari, ostaje toliko toga za reći, napisati, čak i kadnestane svijeta.