najednom sam se našla
sred nevremena

oko mene padale su
terakotne tegle
pune otegotnih
okolnosti
i crvenoga cvijeća

a i bijelog

koje se ranije
raspadalo u latice

pijavice vjetra
dizale su
crjepove u vis

dimnjaci su plesali
i nisu više
puhali na hladno

svuda su se slamali
kišobrani
a žene se
prelamale u struku

neke je vjetar žustro
nosio niz ulicu
na polomljenim petama

u panici su bježali
leptiri im s ramena

kiša je udarala
u bubnjeve
a grom u poljane
koje su se raspukle

ispod se vidjelo krvavo srce
kako pulsira usplahireno
i na preskok

prošlo je vrijeme straha

držala sam se za sve
što je preostalo

preko mene je prošao vihor
kao kulturni rat
preko ženskog tijela

otkako otvorih
ponor pod plećkom
nadrla je bujica
i huk je nadjačao
moj nezaustavljiv pjev

ptice su se borile
pokušavajući let
pretpostaviti poletu

klepet je nanio nemir

kloparale su škure
na prozorima ljudi
povučenih u sebe

more se uzdiglo
iznad svoga ja
i preplavilo
pola obale

progutalo brodice

samo sam ja stajala
nasred svijeta

i odolijevala