u tirkiznim krošnjama tamarisa nestaju
             ptice za rasutim slikama
             (Gordana Benić, Igre s pijeskom)


u tirkiznim krošnjama tamarisa čekaš me
s pticama koje si uhvatio za me ali
koja korist od zapretanih ptica

pusti ih

ako ne lete za rasutim slikama
ako ne nestaju po svojoj volji
one ne žive punim životom a to me
čini tužnom

svaka briga svaka tuga koja traje
dulje od 25 minuta vodi u bolest
a ja ti trebam zdrava i sebi
trebam zdrava

i samcita

sred svijeta

u tirkiznim krošnjama tamarisa čekaš me
budan i tijela nataložena
čekanjem koje svrhu pročišćuje
do prosvjetljenja

svaki susret treba pripremiti treba
otvoriti prozore i ona
okanca na tavanima
koja primaju najviše
svježeg zraka i sunca

ako se i ne otvorim prema svijetu
otvorit ću se prema tebi ti si
naprstak svijeta u koji
kad uđem
sve se rastvara
i podastire

u tirkiznim krošnjama tamarisa vjetar
krije skore seobe šumnih ptica
i našu raspuknutu
ranjivost