perzeidski potok protiče prema plavoj
putanji prvih prilika
pa me peru plavoljubičaste
perzeidske kiše
plavi me osjećaj prenapregnutosti
dahtanja za vrat, vremenitosti
prekopavam stari osjećaj nemoći
kako ocrtati pravu sjenu
izvući pravu nit
izvrneš mi kožu naopako sva sam
od ljubičaste pulpe iznutra
sva prošarana plavim žilicama
sva premrežena
ako i premre druga žena
ne premrem ja
nema u mene straha
sva sam Žena, inicijalna
čekam pravi izazov
on se rijetko događa
uronjena u perzeidske kiše
prilike vidim drugačije: u najavama
u darovitom potencijalu pojedinaca
izazivam ih na dvoboj
neki se popnu
neki se sumorno vuku za Enterom
misle da neće uspjeti, ni ne pokušavaju
gore se odvijaju neka nadmudrivanja
puzzle-igre uma, začkoljice, razgovori
do kasno u noć
svi prežive, neki mi ostanu
pomalo pod kožom
selekcija se nastavlja